Rujan na pčelinjaku: kako pčele pripremamo za zimu

Zašto je rujan presudan mjesec za preživljavanje zime

Mnogi vlasnici pčela pogrešno misle da se sezona završava zadnjim vrcanjem meda, a da je sve nakon toga tek formalnost do proljeća. Istina je posve suprotna. Pčele koje zajednica odgaja upravo u rujnu i početkom listopada, takozvane zimske pčele, fiziološki su potpuno drugačije od ljetnih radilica. One imaju razvijenije masno tijelo i žlijezde koje im omogućuju da prežive i do pet-šest mjeseci bez izlijetanja, dok ljetna pčela živi tek nekoliko tjedana.

Ako je zajednica u rujnu oslabljena, gladna ili optrošena varoom, kraljica neće moći podići dovoljno kvalitetnog zimskog legla, a bez zdravih zimskih pčela nijedna količina meda u košnici neće spasiti zajednicu. Zato se sav trud u ovom mjesecu usmjerava na tri stvari: dovoljno hrane, zdravstveno stanje pčela i fizičku pripremu košnice za hladne mjesece. Propust u bilo kojem od ova tri elementa gotovo sigurno znači gubitak zajednice do veljače ili ožujka.

Iskusan pčelar zna da se zima ne dobiva u prosincu, nego se gubi ili dobiva već sada, dok vani još sija sunce i dok cvatu kasne jesenske paše poput dragoljuba ili facelije. Zato se pčelinjak u rujnu obilazi sustavno, košnica po košnica, s jasnim planom što treba provjeriti i eventualno ispraviti.

Procjena zimskih zaliha hrane

Prvi i osnovni zadatak jesenskog pregleda jest utvrditi ima li svaka zajednica dovoljno zaliha meda i peluda za preživljavanje zime. Za jaku zajednicu u našim klimatskim uvjetima to obično znači između petnaest i dvadeset kilograma zaliha, ovisno o jačini društva i dužini zime. Premalo hrane znači da će pčele izgladnjeti već u siječnju ili veljači, upravo u trenutku kad kraljica počinje intenzivno leći, a potrošnja hrane u košnici naglo raste.

Procjena se radi vaganjem košnice ili, iskusnijim okom, jednostavnim podizanjem stražnjeg dijela poda i osjećajem težine. Kod pregleda saća promatra se i raspored zaliha — med treba biti smješten iznad i sa strane klube, tako da ga pčele tijekom zime mogu dosezati bez potrebe za velikim pomacima kroz hladan prostor košnice. Ako je zaliha nedovoljna, pristupa se prihrani gustim sirupom šećera i vode, po mogućnosti dovoljno rano da ga pčele stignu preraditi i posložiti prije pada temperatura.

Važno je naglasiti da prihrana nikada ne smije biti zamjena za kvalitetnu prirodnu pašu, nego isključivo dopuna kada priroda jednostavno nije dala dovoljno. Zajednice koje su ljeti imale pristup bogatoj paši, poput bagremove ili kestenove šume, obično ulaze u jesen s dobrim rezervama, no i tada se svaka košnica provjerava pojedinačno jer razlike među zajednicama na istom pčelinjaku znaju biti iznenađujuće velike.

Suzbijanje varoe nakon vrcanja

Odmah nakon zadnjeg vrcanja, kad u košnici više nema meda namijenjenog prodaji, otvara se prostor za tretman protiv varoe — parazitske grinje koja je danas glavni uzrok gubitka pčelinjih zajednica u zimskim mjesecima. Varoa ne šteti pčelama samo izravno, sišući njihovu hemolimfu, nego je i prijenosnik virusa koji oslabljuju imunitet cijele zajednice, posebno upravo onih dragocjenih zimskih pčela koje se sada odgajaju.

Tretman se provodi organskim kiselinama poput mravlje ili oksalne kiseline, ovisno o vremenskim uvjetima i količini legla u košnici, jer djelotvornost svakog sredstva ovisi o temperaturi zraka i biološkom stanju zajednice. Nakon tretmana obavezno se prati takozvani prirodni ili induktivni pad grinja na podložnoj foliji, čime se procjenjuje je li tretman bio uspješan ili je potrebno ponoviti postupak.

Zanemarivanje ovog koraka jedna je od najčešćih grešaka koje dovode do masovnog izumiranja zajednica tijekom zime, čak i kod pčelinjaka koji su imali odlične prinose meda. Zajednica može izgledati brojna i snažna u rujnu, a već u prosincu propasti zbog nakupljenog virusnog opterećenja koje varoa ostavlja za sobom. Zato se suzbijanje varoe ne smatra opcijom nego obveznim, planiranim dijelom jesenskog kalendara svakog odgovornog pčelara.

Sužavanje leta i fizička priprema košnice

Kako dani postaju kraći i hladniji, a broj pčela u zajednici prirodno opada nakon vrhunca ljetne sezone, slabija zajednica teže brani ulaz u košnicu od osa, stršljena i drugih pčela koje pokušavaju opljačkati preostale zalihe meda. Zato se u rujnu leta fizički sužavaju pomoću letnih ulagača, čime se ostavlja tek mali prolaz koji nekoliko stražarica može učinkovito nadzirati i braniti.

Sužavanje leta ima i drugu, jednako važnu funkciju — pomaže zajednici regulirati temperaturu i vlagu unutar košnice tijekom hladnijih noći, sprječavajući prekomjerno gubljenje topline iz klube. Uz to se pregledavaju i brtvljenja košnice, zamjenjuju oštećeni dijelovi poda ili poklopne daske te se, gdje je potrebno, dodaje dodatna izolacija na krovu košnice kako bi se smanjila kondenzacija vlage iznad klube tijekom zime.

Vlaga je, uz glad, drugi najčešći ubojica pčelinjih zajednica zimi — pčele mnogo lakše podnose hladnoću nego vlažnu, pljesnivu unutrašnjost košnice. Zato se osigurava i minimalna ventilacija, često kroz mali otvor na vrhu košnice, koja omogućuje da vlažan zrak izlazi, a da pritom klub ostane zaštićen od propuha. Svaki od ovih naizgled sitnih zahvata ima izravan utjecaj na to hoće li zajednica u ožujku izaći iz zime zdrava ili oslabljena.

Kada i zašto spajamo slabije zajednice

Unatoč svom trudu, svake godine na pčelinjaku se nađe poneka zajednica koja jednostavno nije dovoljno jaka da samostalno preživi zimu — bilo zbog stare ili slabe kraljice, gubitka pčela uslijed bolesti, ili nepovoljnih uvjeta tijekom sezone. Umjesto da se takva zajednica prepusti sigurnom propadanju, iskusan pčelar donosi odluku o spajanju dviju slabijih zajednica u jednu jaču, čime se znatno povećavaju izgledi za preživljavanje.

Spajanje se izvodi provjerenom metodom novinskog papira — dvije zajednice se postave jedna iznad druge odvojene listom papira s nekoliko proreza, kroz koje pčele postupno progrizu put jedna do druge, prilagođavajući se mirisu bez agresije i borbe. Prije spajanja obavezno se pronalazi i uklanja slabija ili starija kraljica, tako da zajednica nastavi s jednom, kvalitetnom maticom koja će voditi ujedinjeno društvo kroz zimu.

Ova odluka nikad nije laka, jer svaki pčelar prirodno želi sačuvati svaku zajednicu zasebno, no dugogodišnje iskustvo pokazuje da je jedna jaka zajednica koja preživi i uđe u proljeće spremna za razvoj vrjednija od dvije slabe koje bi obje propale do veljače. Upravo ovakve promišljene, pravovremene odluke razlikuju pčelinjak koji stabilno raste iz godine u godinu od onog koji se svake zime bori s velikim gubicima.

Posljednji obilazak prije mirovanja zajednice

Kad su zalihe hrane provjerene, tretman protiv varoe proveden i potvrđen, leta sužena i slabije zajednice spojene, slijedi posljednji, mirniji obilazak pčelinjaka krajem rujna ili početkom listopada. Tada se još jednom, brzo i bez nepotrebnog otvaranja košnice, provjerava prisutnost matice kroz opažanje mirnog, sabijenog ponašanja pčela oko leta te eventualno prisustvo svježeg legla na rubovima saća.

Nakon toga zajednica ulazi u fazu mirovanja u kojoj se čovjekova uloga svodi na strpljivo promatranje izdaleka, bez uznemiravanja. Prekomjerno otvaranje košnice kasno u jesen ili tijekom zime remeti temperaturu unutar klube i troši dragocjenu energiju pčela, energiju koju su tako pažljivo skupljale cijelo ljeto i jesen. Zato dobar pčelar zna kada treba prestati raditi i jednostavno pustiti prirodu da odradi svoje.

Ovaj trenutak, kad se pčelinjak utiša i priprema za dugu zimsku stanku, zapravo je nagrada za sav rad uložen tijekom cijele sezone — od proljetnog razvoja, preko ljetnih paša, do jesenskih priprema opisanih u ovom tekstu. Kvaliteta meda i ostalih proizvoda koje pčelinjak daje sljedeće godine izravno je posljedica upravo ovih rujanskih odluka.

Rujan na pčelinjaku ne izgleda spektakularno izvana, no upravo se u tim tihim tjednima odlučuje kakva će biti sljedeća sezona i hoće li pčelinjak dočekati proljeće snažan i zdrav. Ovakav pažljiv, strpljiv pristup — od procjene zaliha do zdravstvene zaštite i fizičke pripreme košnica — temelj je svakog kvalitetnog meda i pčelinjeg proizvoda koji kasnije stigne do Vašeg stola. Ako Vas zanima kako nastaju naši proizvodi ili biste željeli naručiti prirodni med, propolis ili sezonske plodove s pčelinjaka u Brdovcu, slobodno nas kontaktirajte — rado ćemo odgovoriti na sva Vaša pitanja.